Dositej -ucitelj stranih jezika

Svoj rad je cenio i nije dozvoljavao da ga iko omalovazava

Odakle Dositeju pare za tolika putovanja? Od cega je ziveo i kako je dolazio do novca i za jedno i za drugo?

Njegov iguman Teodor Milutinovic dao mu je na rastanku, prilikom premestaja iz Hopova u Sisatovac (ubrzo posle toga je umro), svi svoju ustedjevinu od 15 dukata za put u Rusiju.

Plaski vladika Danilo Jaksic savetovao ga je da prvo ode u Dalmaciju i zaposli se kao ucitelj kako bi zaradio za skolovanje u Rusiji, jer ono sto mu je ostavio Iguman nije bilo dovoljno. Dositej ga je poslusao. Za tri godine ustedeo je oko stotinu venecijanskih dukata. Sada je mogao na sredozemlje.

U Zagrebu je ucio latinski, u Dalmaciji pomalo italijanski, na Krfu i u Smirni grcki. Vrativsi se u Dalmaciju, ulozio je velike napore "za utvrditi se bolje u prekrasnom jelinskom jeziku". Cele zime citao je "slavjanske, greceske i italijanske" knjige i uciteljevao da bi se materijalno obezbedio za odlazak u Bec.

Sada je imao "zanat" u rukama - znanje stranih jezika koje ce postati iskljucivi izvor njegovih prihoda.

Poceo je sa davanjem privatnih casova iz jezika koji je tada najbolje savladao: grckog. U Becu je imao dvanaest ucenika: svaki mu je mesecno placao po jedan dukat. Istovremeno je i sam uzimao casove francuskog i latinskog. Vec trece godine predavao je je francuski, ubrzo zatim i italijanski. Na kraju sestogodisnjeg boravka u Becu "bacio" se na nemacki i nastavio da ga uci u Modri.

Islo mu je dobro. U autobiografiji rekao je: "Dela moja i duznosti rado i veselo ispolnjavajuci, cinilo mi se da sam soversenjejsej nezavisnosti i svobodi, nit' sam komu espap (racun) davao nit' od koga uzimao".


Covek siroke ruke

Bio je covek siroke ruke. Kada je prvi put prispeo na Krf a Grci ga savetovali kako da pristedi neki cekin, odgovorio im je: "Nisam ja ovde dosao da stedim, no dok imam da trosim".

ZASTO JE DOSITEJ OSTAVIO KALUDJERE

"U jednom veselom i razdraganom drustvu zapitaju Dositeja, nadajuci se da ce on svoje omrazele kolege bog zna kako ruziti, zasto je ostavio kaludjere.

- Zato - odgovori Dositeie dobrocudno - sto oni nisu hteli mene da ostave!"


Svoj rad je cenio i nije davao da ga iko omalovazava. U jesen 1779, kad su bogati srpski trgovci u Trstu trazili da im uci decu, pristao je za "pet stotina forinti za godinu". Ponudili su mu 300. Odbio ih je iako u dzepu nije imao ni forinte.

Pocetkom naredne godine naisao je ruski arhimandrit Varlaam. Dositej mu je postao tumac i ucitelj italijanskog jezika na proputovanju kroz Italiju. Na kraju je bio nagradjen sa dvanaest dukata i placenom brodskom kartom do Hiosa.

Na ovom ostrvu drzao je casove italijanskog. Ustedeo je 60 dukata i mogao da produzi za Carigrad.

U Moldaviji, u Foksanima, Jasu i Romanu, bio je ucitelj u boljarskoj porodici Balsa i kod romanskog episkopa Leona Djuke. Sakupio je 300 dukata i otisnuo se za Nemacku.


TUK NA LUK

"Bratija manastirka je mrzela Dositeja, jer je videla da je mudriji i bolji od njih, te su svakom prilikom gledali da mu naskode ili da mu se narugaju.

Jednom su isla dva kaludjera kroz sumu, gde se i Dositej nahodio, ali ova dvojica se ucinise da ga ne vide, pa ce jedan od njih reci drugome: "Boga ti, brate, otkuda je dosao taj magarac Dositije iz Banata cak ovamo u Srem!". Ovaj drugi doskocicom odgovori: "Sam si bas izrekao da je magarac iz Cakova". "I jeste", upade im Dositej, "jer je dosao cak u Srem da trazi sebi ravne."


Pri kraju boravka u Lajpcigu ostalo mu je 50 dukata, a morao je da vidi Pariz i London. Zapisao je: "Za takova mesta malo i nista; ali sto mu drago, pomislim u sebi, necu ja ni prvi ni poslednji biti koji je po Franciji i po Ingliteri pesice hodio". U poslednji cas stiglo mu je od episkopa Djuke 35 dukata pa je za Pariz krenuo sa 85. Posle tri nedelje provedene u ovom gradu imao je 40 dukata. Nastavio je za London i za tri meseca sve potrosio. Engleski prijatelji pomogli su mu da ostane jos tri meseca. Sve vreme ucio je engleski. Na polasku je dobio pet gvineja za put koje je zatim potrosio obilazeci "najlepse gradove u Saksoniji".

U Bec je stigao praznog dzepa pa se vratio svome starom poslu. Dve godine davao je casove iz francuskog i italijanskog i sakupio dovoljno para da ode u Sklov kod generala Zorica. Od njega je dobio 400 rubalja - dovoljno da se zaputi u Nemacku.

Sledecih cetrnaest godina u Becu izdrzavao se drzeci svakodnevno po deset, neki put i vise casova.

U leto 1802. godine presao je u Trst. Srpski trgovci davali su mu 2000 forinti da pise i izdaje svoje knjige na narodnom jeziku.

U Srbiji je trosio ustedjevinu. Dva meseca pred smrt poceo je da prima platu kao ministar prosvete.

Dositejevo krstarenje po svetu, stranstvovanje i "skitanje", bilo je, u stvari, samo zelja za ucenjem, za obrazovanjem.


Uciti i samo uciti

Najpre se skolovao u Smirni, kod proslavljenog bogoslova i filozofa Jeroteja Dendrina, "novog greceskog Sokrata". Dendrinova skola bila je "nesto izmedju pravoslavne bogoslovije i neke anticke filozofske akademije, izmedju manastira i nekog studentskog internata, gde je disciplina bila isto tako slobodoumna i humana kao i sama nastava." Dositej je bio primljen na najvisi kurs koji je pohadjao nepune tri godine. Ucio je bogoslovlje, staru grcku knjizevnost, filozofiju, retoriku i crkveno pojanje. Dobio je "puno skolsko obrazovanje koje se u pravoslavnom svetu tada uopste moglo postici".

Sledece godine, 1769, na Krfu je ucio retoriku i grcku knjizevnost. U Becu je kod ucitelja latinskog jezika jezika slusao logiku i metafiziku, u Modri pratio predavanja iz Baumajsterove filozofije, u Bratislavi pohadjao cuveni evangelisticki licej, u Haleu se upisao na univerzitet i slusao predavanja iz filozofije, estetike i naturalne teologije. U katalogu univerziteta stoji da se 17. oktobra 1782. upisao "Demetrius Obradovics aus Serbien".

U Lajpcigu je odlazio na predavanja profesora Borna iz fizike.

Tako se obrazovao Dositej, trudeci se da nadoknadi ono sto nije postigao redovnim skolovanjem u mladosti. O sebi je rekao: "Sto sam znao, drugima sam predavao, sto pak nisam znao, od drugih sam primao i ucio. A ovo je vsegda bilo verhovnejse namerenije i vsegdasnji nisan mojega po svetu hodanja".

Srbi su ga zvali "Sokrat nas" i "narodni mudrac", neki istoricari knjizevnosti rekli su za njega da je bio Odisej znanosti.

Isao je po svetu, pisao i izdavao svoje knjige. U Lajpcigu 1783, kod Brajtkopfa, cija je stamparija imala i cirilicna slova, stampao je prvi deo "Zivota i prikljucenija", svog najvaznijeg knjizevnog dela, a sledece godine "Sovjete zdravago razuma".

Krajem 1788. i pocetkom 1789. izdao je "Basne" i drugi deo autobiografije koji je cinilo dvanaest pisama. Prva dva pisao je u Slovu, sledeca dva u Sesvegenu, pa u Rigi, Klasenu, Kenigsbergu, Berlinu, Virtembergu i poslednja tri u Lajpcigu.

U stampariji Stefana Novakovica u Becu stampao je 1793. "Sobranie raznih naravoucitelnih vestej...". U stampariji Pane Teodosija u Veneciji stampao je 1803. "Etiku".

Drugi deo "Sobrania" izaci ce tek posle njegove smrti, 1818. godine.

DOSITEJ KAO NEODOLJIVI SARMER