Svoj rad je cenio i nije dozvoljavao da ga iko omalovazava Odakle Dositeju pare za tolika putovanja? Od cega je ziveo i kako je dolazio do novca i za jedno i za drugo? Njegov iguman Teodor Milutinovic dao mu je na rastanku, prilikom premestaja iz Hopova u Sisatovac (ubrzo posle toga je umro), svi svoju ustedjevinu od 15 dukata za put u Rusiju. Plaski vladika Danilo Jaksic savetovao ga je da prvo ode u Dalmaciju i zaposli se kao ucitelj kako bi zaradio za skolovanje u Rusiji, jer ono sto mu je ostavio Iguman nije bilo dovoljno. Dositej ga je poslusao. Za tri godine ustedeo je oko stotinu venecijanskih dukata. Sada je mogao na sredozemlje. U Zagrebu je ucio latinski, u Dalmaciji pomalo italijanski, na Krfu i u Smirni grcki. Vrativsi se u Dalmaciju, ulozio je velike napore "za utvrditi se bolje u prekrasnom jelinskom jeziku". Cele zime citao je "slavjanske, greceske i italijanske" knjige i uciteljevao da bi se materijalno obezbedio za odlazak u Bec. Sada je imao "zanat" u rukama - znanje stranih jezika koje ce postati iskljucivi izvor njegovih prihoda. Poceo je sa davanjem privatnih casova iz jezika koji je tada najbolje savladao: grckog. U Becu je imao dvanaest ucenika: svaki mu je mesecno placao po jedan dukat. Istovremeno je i sam uzimao casove francuskog i latinskog. Vec trece godine predavao je je francuski, ubrzo zatim i italijanski. Na kraju sestogodisnjeg boravka u Becu "bacio" se na nemacki i nastavio da ga uci u Modri. Islo mu je dobro. U autobiografiji rekao je: "Dela moja i duznosti rado i veselo ispolnjavajuci, cinilo mi se da sam soversenjejsej nezavisnosti i svobodi, nit' sam komu espap (racun) davao nit' od koga uzimao".
Bio je covek siroke ruke. Kada je prvi put prispeo na Krf a Grci ga savetovali kako da pristedi neki cekin, odgovorio im je: "Nisam ja ovde dosao da stedim, no dok imam da trosim".
Pocetkom naredne godine naisao je ruski arhimandrit Varlaam. Dositej mu je postao tumac i ucitelj italijanskog jezika na proputovanju kroz Italiju. Na kraju je bio nagradjen sa dvanaest dukata i placenom brodskom kartom do Hiosa. Na ovom ostrvu drzao je casove italijanskog. Ustedeo je 60 dukata i mogao da produzi za Carigrad. U Moldaviji, u Foksanima, Jasu i Romanu, bio je ucitelj u boljarskoj porodici Balsa i kod romanskog episkopa Leona Djuke. Sakupio je 300 dukata i otisnuo se za Nemacku.
U Bec je stigao praznog dzepa pa se vratio svome starom poslu. Dve godine davao je casove iz francuskog i italijanskog i sakupio dovoljno para da ode u Sklov kod generala Zorica. Od njega je dobio 400 rubalja - dovoljno da se zaputi u Nemacku. Sledecih cetrnaest godina u Becu izdrzavao se drzeci svakodnevno po deset, neki put i vise casova. U leto 1802. godine presao je u Trst. Srpski trgovci davali su mu 2000 forinti da pise i izdaje svoje knjige na narodnom jeziku. U Srbiji je trosio ustedjevinu. Dva meseca pred smrt poceo je da prima platu kao ministar prosvete. Dositejevo krstarenje po svetu, stranstvovanje i "skitanje", bilo je, u stvari, samo zelja za ucenjem, za obrazovanjem.
Najpre se skolovao u Smirni, kod proslavljenog bogoslova i filozofa Jeroteja Dendrina, "novog greceskog Sokrata". Dendrinova skola bila je "nesto izmedju pravoslavne bogoslovije i neke anticke filozofske akademije, izmedju manastira i nekog studentskog internata, gde je disciplina bila isto tako slobodoumna i humana kao i sama nastava." Dositej je bio primljen na najvisi kurs koji je pohadjao nepune tri godine. Ucio je bogoslovlje, staru grcku knjizevnost, filozofiju, retoriku i crkveno pojanje. Dobio je "puno skolsko obrazovanje koje se u pravoslavnom svetu tada uopste moglo postici". Sledece godine, 1769, na Krfu je ucio retoriku i grcku knjizevnost. U Becu je kod ucitelja latinskog jezika jezika slusao logiku i metafiziku, u Modri pratio predavanja iz Baumajsterove filozofije, u Bratislavi pohadjao cuveni evangelisticki licej, u Haleu se upisao na univerzitet i slusao predavanja iz filozofije, estetike i naturalne teologije. U katalogu univerziteta stoji da se 17. oktobra 1782. upisao "Demetrius Obradovics aus Serbien". U Lajpcigu je odlazio na predavanja profesora Borna iz fizike. Tako se obrazovao Dositej, trudeci se da nadoknadi ono sto nije postigao redovnim skolovanjem u mladosti. O sebi je rekao: "Sto sam znao, drugima sam predavao, sto pak nisam znao, od drugih sam primao i ucio. A ovo je vsegda bilo verhovnejse namerenije i vsegdasnji nisan mojega po svetu hodanja". Srbi su ga zvali "Sokrat nas" i "narodni mudrac", neki istoricari knjizevnosti rekli su za njega da je bio Odisej znanosti. Isao je po svetu, pisao i izdavao svoje knjige. U Lajpcigu 1783, kod Brajtkopfa, cija je stamparija imala i cirilicna slova, stampao je prvi deo "Zivota i prikljucenija", svog najvaznijeg knjizevnog dela, a sledece godine "Sovjete zdravago razuma". Krajem 1788. i pocetkom 1789. izdao je "Basne" i drugi deo autobiografije koji je cinilo dvanaest pisama. Prva dva pisao je u Slovu, sledeca dva u Sesvegenu, pa u Rigi, Klasenu, Kenigsbergu, Berlinu, Virtembergu i poslednja tri u Lajpcigu. U stampariji Stefana Novakovica u Becu stampao je 1793. "Sobranie raznih naravoucitelnih vestej...". U stampariji Pane Teodosija u Veneciji stampao je 1803. "Etiku". Drugi deo "Sobrania" izaci ce tek posle njegove smrti, 1818. godine.
|